Tko smije znati tko je dao prijavu?

Identitet ostaje u maloj grupi rukovodilaca

Identitet prijavitelja je u načelu poznat samo osobi koja prima i obrađuje prijavu: određenom funkcionaru ili malom timu unutar organizacije. Izvan te grupe identitet se ne dijeli — nije s voditeljem, nije s kolegama, nije s osobom o kojoj se prijava odnosi — osim ako prijavitelj sam na to izričito pristane ili postoji zakonska obveza da se informacija dijeli, na primjer tijekom istrage u kaznenom postupku. Ova obveza čuvanja tajne vrijedi za sve koji su uključeni u obradu, čak i ako ta osoba nije konačno odgovorna.

Ovaj princip vrijedi kako u Nizozemskoj tako i u Njemačkoj, jer su oba zemlje Europsku direktivu o zaštiti prijavitelja transponirala u nacionalno zakonodavstvo. Težina koju se daje ovoj zaštiti razlikuje se u praksi: u Njemačkoj na prekršaj povjerljivosti identiteta postoji novčana kazna navedena u samom zakonu, kao jedan od težih prekršaja pored odnosnog ponašanja i sprječavanja prijave. U Nizozemskoj Dom za zaštitu prijavitelja trenutno nema ovlasti da na to izriče kazne, ali neštitenje identiteta prijavitelja je jedno od tri osnova na kojima se predviđa budući sud sankcije.

Članak 16 direktive obvezuje na čuvanje tajne

Obveza čuvanja tajne oko identiteta prijavitelja proizlazi iz članka 16 direktive (EU) 2019/1937, koja je u Nizozemskoj obrađena u Zakonu o zaštiti prijavitelja i u Njemačkoj u Hinweisgeberschutzgesetz. Oba zakona slijede na taj način istu europsku osnovu, sa vlastitom primjenom nadzora: u Nizozemskoj sankcijska ovlast još uvijek je u pripremi zakona, u Njemačkoj je novčana kazna za narušavanje povjerljivosti već uključena u § 40 HinSchG.