izvještaj se tiče ponašanja samog direktora, tko ga tada obrađuje

Kod prijave o direktoru drugu osoba rukuje slučajem

Prijava o postupanju samoga direktora ne ide direktoru, čak ni ako je on inače propisani rukovodilac. Interni postupak za prijave mora osigurati nepristranu osobu ili odjel koji prati prijave, a upravo ta nepristrasnost je razlog zašto prijava o samome vodstvu ide drugim putem. U praksi to znači da je uloga rukovoditelja tada kod druge osobe u organizaciji ili kod vanjske strane koju je ta organizacija propisala za takve situacije — primjerice kod inspektora, člana nadzornog odbora, djelatnika za sukladnost koji ne izveštava direktoru, ili vanjskog povjeritelja. Tko je to upravo, ovisi o tome kako je organizacija to unaprijed uredila; bitno je da mora biti netko izvan linije direktora kako bi primio i rukovao prijavu.

Činjenica da drugačiji rukovodilac preuzima slučaj ne mijenja zakonske rokove: potvrda primitka i povratna informacija o vrjednovanju teku dalje, bez obzira tko na kraju rukuje prijavom. Također zaštita prijavitelja ostaje u punoj mjeri na snazi, što kod prijave o direktoru često dolazi do veće težine jer je odnos moći u organizaciji nejednak. Tko želi znati više o tome što se mora dogoditi odmah nakon dolaska prijave, to nalazi u što učiniti s primljenom prijavljom zviždača, a pitanje što se računa kao nasilje — nešto što kod prijave o samom direktoru dodatno ostro dolazi do izražaja — opisano je na stranici o dostojanstvu prijavitelja.

Odakle slijedi: nepristrasnost i povjerljivost

Članak 9. Direktive (EU) 2019/1937 propisuje da interni postupak za prijave omogući praćenje od strane nepristrane osobe ili odjela, što je temelj za preusmjeravanje prijave o direktoru drugom rukovanju. Članak 2. Zakona o zaštiti zviždača pretvara zahtjev internog postupka za prijave u nizozemski zakon, a članak 16. direktive uređuje obvezu povjerljivosti oko identiteta prijavitelja, koja je u punskoj mjeri primjenjiva i kod prijave o samom vodstvu.