Što mora biti sadržano u odredbi o zaštiti uzbunjivača?

Ove komponente trebala bi sadržavati uredba

Uredba o zaštiti prijavitelja opisuje kako dolazi do prijave, tko je obrađuje i koji se koraci slijede nakon toga. Jezgra je interni postupak za prijavu: tko može podnijeti prijavu, na koji način (pisano, usmeno ili na zahtjev u razgovoru) i kome se prijava dostavlja. U urebi je opisano tko prima i procjenjuje prijavu — obično određeni službenik ili neovisna služba — i kako se čuva povjerljivost identiteta prijavitelja. Trebalo bi biti navedeno i da slijedi potvrda o primitku u roku od sedam dana, te da prijavitelj sazna što se dogodilo ili dogodit će se s prijavom u roku od tri mjeseca od te potvrde.

Osim toga, uredba opisuje mogućnost podnošenja prijave bez otkrivanja imena prijavitelja, čak i ako to u Hrvatskoj nije obvezno nuditi. Što se dalje često nalazi u urebi: koja se pitanja pokrivaju redbom, kako prijavitelj ostaje informiran o napretku, što se događa ako se prijava podnese i vanjski, te kako organizacija štiti prijavitelja od nanošenja štete. Uredba koja samo navede poštanski sandučić ili e-mail adresu bez tih komponenti ne ispunjava zakonske zahtjeve.

Osnova: članak 2 Zakona o zaštiti prijavitelja i članak 9 Direktive

Te komponente proizlaze izravno iz članka 2 Zakona o zaštiti prijavitelja, koji propisuje sadržaj internog postupka za prijavu, uključujući rok od sedam dana za potvrdu o primitku (stavak 2 točka h) i rok od tri mjeseca za informacije o procjeni (stavak 2 točka i). Ta odredba je hrvatska primjena članka 9 Direktive (EU) 2019/1937, koja obvezuje države članice da u nacionalnom zakonodavstvu osiguraju iste elemente — primitak, praćenje i povratnu informaciju u razumnom roku.