Vrijedi li njemački zakon o zaštiti uzbunjivača za moju filijalu tamo?

Za njemačku podružnicu primjenjuje se njemačko pravo, a ne nizozemsko

Podružnica u Njemačkoj u većini slučajeva podleže njemačkom Hinweisgeberschutzgesetz (HinSchG), neovisno o tome što je već uređeno u Nizozemskoj. Njemački zakon koristi isti prag kao nizozemski Zakon o zaštiti prijavitelja: od pedeset zaposlenih obveza je uspostavljanja unutarnjeg kanala za prijave. Brojanje se odnosi na broj zaposlenih koji rade u Njemačkoj, a ne na ukupan broj zaposlenih u cijeloj organizaciji diljem svijeta. Nizozemski poslodavac s njemačkom podružnicom od pedeset ili više zaposlenih suočava se s dva odvojena zakona koji se primjenjuju paralelno: nederlandski za nizozemski dio, njemački za njemački dio.

Čak i ispod praga od pedeset zaposlenih može vrijediti obveza, naime za poslodavce u financijskim uslugama, investicijskim društvima te sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. To je ista iznimka kao u nizozemskom zakonu, s malo drugačijom formulacijom. Njemačka podružnica koja sama ostaje ispod pedeset zaposlenih nije automatski oslobođena obveze ako je podružnica aktivna u jednom od ovih sektora. Za ostatak, njemačka regulativa u glavnom slijedi isti pristup kao i nizozemska: potvrda o primitku i rok za informacije o procjeni, ulogu Betriebsrata usporediv s nizozemskim upravnim vijećem i vlastitu vanjsku točku prijave kod Bundesamta za pravdu.

Gdje je to navedeno: HinSchG i članak 8. Direktive

Njemačka obveza uspostavljanja unutarnjeg kanala za prijave nalazi se u Hinweisgeberschutzgesetz, s pragom i sektorskom iznimkom u § 12 Abs. 3 HinSchG. Ovaj zakon je njemačka implementacija članka 8. Direktive (EU) 2019/1937, iste EU-Direktive koja je temelj i nizozemskog Zakona o zaštiti prijavitelja — zbog toga ta dva zakona pokazuju toliko sličnosti, premda su to dvije odvojene nacionalne norme koje se svaka primjenjuju na svome području.