Je li osoba povjerenja obavezna?

Povjerenik trenutno nije zakonski obvezan

Za većinu poslodavaca povjerenik u ovom trenutku nije zakonski obvezan. Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu propisuje da poslodavac provodi politiku protiv psihosocijalne opterećenosti na radu — uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, agresije, diskriminacije i radnog opterećenja (članak 3 Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu) — ali ta odredba ne navodi povjerenike kao obaveznu komponentu te politike. Poslodavac mora dakle nešto poduzeti protiv tih oblika opterećenosti, ali zakon ne propisuje koji instrument se za to koristi. U praksi mnoge organizacije ipak biraju povjerenike jer je to prepoznatljiv i praktičan način da se ispuni obveza skrbi, a i jer zaposlenici to često zahtijevaju.

To se može promijeniti. U Domu peer-a je inicijativni zakonskoopredmeta (35592) koji želi učiniti povjerenike za neželjeno ponašanje na radnom mjestu obvezatnim. Dok se taj prijedlog nije usvojio i stupio na snagu, vrijedi trenutna situacija: nema izričite zakonske obveze, ali je obveza skrbi koja u praksi često vodi na isto. Važna je i razlika s obzirom na unutarnji kanal izvještavanja o nepravilnostima prema Zakonu o zaštiti osoba koje prijave povrede: to je drugačiji postupak, s vlastitom obvezom od pedeset zaposlenika nadalje, neovisno o tome je li povjerenik imenovan. Kanal izvještavanja za pitanja integriteta ne zamjenjuje povjerenike za neželjeno ponašanje, i obrnuto.

Odakle to proizlazi: članak 3 Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu i prijedlog zakona 35592

Da trenutno ne postoji opća zakonska obveza, proizlazi iz samog teksta članka 3 Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu: on propisuje politiku, a ne određenog službenika. Da se nešto mijenja, vidi se iz inicijativnog zakonskoopredmeta 35592 koji je u razmatranju u Domu peer-a i koji ima za cilj obaveznu primjenu povjerenike. Dok taj postupak nije dovršen, status zakonske obveze nije još utvrđen.