moram li otvoriti kanal za izvještavanje i za klijente i dobavljače

Otvaranje za kupce i dobavljače nije zakonska obveza

Obveza uspostave internog kanala za izvještavanje odnosi se na zaposlenike, a ne na kupce ili dobavljače. Članak 2. Zakona o zaštiti uzbunjivača govori o internoj proceduri izvještavanja za radnike, a ista delineacija nalazi se u članku 9. direktive (EU) 2019/1937. Poslodavac koji kanal za izvještavanje otvori samo za vlastitu osoblje ispunjava time jezgru zakonske obveze.

To ne znači da otvaranje kanala za vanjske osobe nije uobičajeno ili poželjno. Neke organizacije odluče dati pristup i samozaposlenima, stažistima, privremenim radnicima ili čak dobavljačima kanalu, npr. zato što se oni zapravo suočavaju s istim rizicima od nezakonitosti unutar organizacije. To je vlastita procjena, a ne zakonska obveza. Tko dodatno ukljući ove grupe, dobro će učiniti ako to jasno vrati u proceduri izvještavanja, tako da je svima jasno tko se može obratiti gdje i što se s izvještajem događa. Što mora biti sadržano u toj proceduri, bez obzira na odabranu ciljnu skupinu, opisano je na stranici o što mora biti sadržano u regulaciji za uzbunjivače.

Zašto se zakon fokusira na zaposlenike

Kao Zakon o zaštiti uzbunjivača tako i temeljnuca EU-direktiva strukturirani su prema radnom odnosu: radi se o osobama koje u vezi sa svojim poslom dobiju znanje o nezakonitosti i koje o tome trebaju moći prijaviti unutar organizacije bez negativnih posljedica. Članak 2. zakona i članak 9. direktive usmjeravaju internu proceduru na tu skupinu. Za pitanje tko nakon toga može tretirati izvještaje i koja uloga pri tome dolazi u obzir, relevantna je napomena o tko unutar poduzeća smije tretirati izvještaje uzbunjivača čak i kada se krug prijavitelja proširi izvan onoga što zakon strogo zahtijeva.