istraživanje izvještaja traje dugo, mogu li produžiti rok za povratnu informaciju

Tri mjeseca je zakonska granica, nije okvirni rok

Rok za povratnu informaciju postavljen je na najviše tri mjeseca nakon potvrde primitka, i taj rok nije nešto što poslodavac može sam produžiti. Članak 9. Direktive (EU) 2019/1937 govori o razumnom roku koji nije duži od tri mjeseca, i to "nije duži od" je maksimum, a ne ciljna vrijednost koja se može premjestiti prema gore ako istražak treba više vremena. Ako istražak traje duže, to ne mijenja trenutak u kojem je prijavitelj zaslužan povratnu informaciju — mijenja samo sadržaj te povratne informacije.

U praksi, to znači da povratna informacija u roku ne mora biti konačna i završna procjena. Intermezzostal — istražak je u tijeku, poduzeti su ovi koraci, ovo je očekivani sljedeći korak — također zadovoljava obvezu informiranja prijavitelja u roku. Ono što nije moguće jest zaustaviti sat ili proširiti sam rok jer istražak nije dovršen. Onaj koji sumnja što se točno mora zbiti unutar ta tri mjeseca nalazi objašnjenje o kada prijavitelj mora biti obaviješten o procjeni i korake za razdoblje odmah nakon prijave u što učiniti nakon primitka obavijesti o kršenju.

Gdje je to navedeno: članak 9. Direktive i članak 2. ZBZK

Članak 9. Direktive (EU) 2019/1937 formulira rok za povratnu informaciju kao maksimum od tri mjeseca, namijenjen da da prijavitelju orientaciju o tome kada će čuti nešto — nije kao minimalan rok koji istražak mora čekati. Članak 2. Zakona o zaštiti prijavitelja integrira ovu obvezu za internu proceduru prijave u Hrvatskoj, bez posebne mogućnosti produženja. Također i § 17. njemačkog Hinweisgeberschutzgesetz, koji opisuje tok internih prijava, polazi od ovog fiksnog roka kao okvira u kojem prijavitelj mora čuti od organizacije. Nijedan od ta tri izvora ne nudi osnovu za produženje samog roka u slučaju dugotrajnog istraživanja.