Kako obavještavam zaposlenike o kanalu za izvješćivanje?

Postupak mora biti dostupan i razumljiv

Obavijesti medewerke o kanalu za prijavljivanje u biti znači: postupak za prijavljivanje neželjenih ponašanja učiniti dostupnim na način da ga svatko može pronaći i razumjeti, čak i prije nego što bude nešto za prijavljivanje. To je nešto drugačije od samo postavljanja stranice online. Postupak bi trebao opisati tko prima prijavu, kako se netko može prijaviti — pisano, usmeno i po želji anonimno — i koji su rokovi: potvrda primitka i, kasnije, informacija o tome što se dešava s prijavljenim slučajem. Ta informacija trebala bi biti dostupna na mjestu gdje će je medewerka doista pronaći: na intranetu, u priručniku za zaposlene, pri uvodnji novih zaposlenika.

Osim toga, informacija bi trebala ukazati zaposleniku na mogućnost vanjske prijave, kod nadležnog tijela umjesto kod samog poslodavca. To nije opciono: direktiva to izričito spominje kao dio onoga što unutarnji postupak mora sadržavati. Kanal za prijavljivanje koji postoji ali ga nitko ne poznaje, ili ne zna kako funkcionira, u praksi ne ispunjava svrhu propisa — čak i ako je formalno uspostavljen.

Članak 7 i 9 direktive, članak 2 Zakona o zaštiti dojavljača

Članak 7 direktive (EU) 2019/1937 obvezuje poslodavce da uspostave unutarnje kanale za prijavljivanje; članak 9 iste direktive описuje koji se zahtjevi postavljaju na sam postupak, uključujući jasne i lako dostupne informacije o postupku i mogućnosti eksterne prijave. Članak 2 Zakona o zaštiti dojavljača to razrađuje za Hrvatsku u elementima koje unutarnji postupak za prijavljivanje mora sadržavati, uključujući rok od sedam dana za potvrdu primitka i tri mjeseca za informaciju o ocjeni. Ove odredbe tiču se sadržaja i dostupnosti postupka, a ne na način na koji poslodavac tu komunikaciju točno provodi — to zakon prepušta samom poslodavcu.